Readings Behind the Early Christian Queer Experiences

This paper deals with the ideas of queer experiences in the Early Christian movement, seen through early Christian epistemologies of gender and patristic thought focused on sex differences. The lives and passions of transgender nuns are used in discussing various aspects of gender fluidity in early Christianity. Theoretically, the paper rests on the idea of the performativity of gender, that is, on the ways gender was constructed and how body modifications enabled renegotiation of gender categories. It also focuses on the social context of queer experiences in the late antique period with regard to Roman social norms.

The State Awaking Or Stealing?

The 2020 parliamentary elections in Croatia were held in an atmosphere marked by fear and anxiety because of negative consequences of the coronavirus pandemic, and riddled with other unresolved socio-economic and political issues. Therefore, choosing appropriate political slogans that would reflect positive messages of hope, encouragement, and safety to the Croatian people seemed of utmost importance. This paper identifies and discusses political discourse strategies behind the creation of selected billboard slogans used in the pre-election period by different political parties and platforms. Taking into account the results of the elections, the research focuses on the negative reactions to the content of the slogans in the Croatian public space. For this purpose, a corpus of readers’ online comments was built and subjected to a computer sentiment analysis. The results show that the majority of citizens in the research sample created negative mental images of political agents and the policies they promote. Further investigation of the reasons for the negative perception and evaluation revealed that the politico-historical and situational contexts play a significant role in shaping the public opinion, specifically in times of crises and threats to public health and wellbeing.

O ludičkoj kletvi u humornom diskursu internetskih žanrova

Rad je usmjeren na prikaz ironiziranja žanra kletve u humornom diskursu internetskih žanrova. Kletva je u kolektivnom pamćenju verbalni magijski žanr što podrazumijeva izricanje zla nekome, a u humornom diskursu internetskih žanrova primjenjuje se na neočekivano iskustvo čime se stvara ironijski nesklad između onoga što žanr kletve pretpostavlja i njegove uloge u digitalnom folkloru. Osim ironiziranja žanra kletve, zamjećuje se i kletvi atipična uloga stvaranja humorna učinka u diskursu internetskih žanrova. Ovakve šaljive inačice žanra kletve u digitalnom folkloru označene su terminom ludička kletva. Ludičke kletve su izrečene u šali, ali u sebi čuvaju ostatke vjerovanja u magijsku moć riječi što je razvidno korištenjem kletvi imanentnih formulacija, a prije svega konektora dabogda. Njime se evocira izricatelju kletve imanentna želja nekome nanijeti zlo, no primjenjuje se u duhovitu kontekstu čime se osjećajem neskladnosti ili nepodudarnosti stvara humorni učinak. Istraživanje je usmjereno na korisničke profile mrežne stranice Mudrolije sa Twittera na društvenim mrežama Facebook i Instagram.

Čuvari marende

Ovaj rad nastoji opisati i kontekstualizirati dio kulinarskih praksi muškaraca starije generacije na otoku Hvaru koje se ne realiziraju u okviru svakodnevice kućanskih poslova, nego kao dio društvenih praksi slobodnog vremena. Nasuprot rutinizirana i svakodnevna ženskog kuhanja koje se promatra unutar koncepta brižnog rada, ovakve muške kulinarske prakse pripadaju dokolici, no raspon značenja koja muškarci pridaju privatnom kuhanju velik je i višeznačan. Ne istražujući pomnije implikacije rodnih uloga u kuhinji, ovaj će rad nastojati osvijetliti muške kulinarske prakse i rituale, osobito one povezane s društvenim životom, a čiji se identitetski potencijal i važnost te značenje u prijenosu kulinarskog znanja sasvim previđaju.

Apotropejska Muka Isuskarstova

Muka Isuskarstova je pučki nabožni tekst koji promiče štovanje Kristove krvi i rana. Nastao je u ranome novome vijeku kao odjek kasnosrednjovjekovnih oblika pobožnosti koji su se temeljili na retorici nabrajanja i prebrojavanja. Tipična ranonovovjekovna verzija Muke Isuskarstove sastoji se od Kristova obraćanja trima mističarkama koje su izmolile njegovu obznanu broja primljenih udaraca i prolivenih kapi krvi tijekom muke, od opisa višegodišnje molitvene pobožnosti u čast muke, od popisa milosti koje se tim oblikom pobožnosti mogu steći i od atribucije apotropejskih svojstva vlastitim prijepisima. Muka Isuskarstova je potvrđena u brojnim kulturama (npr. engleskoj, etiopskoj, irskoj, njemačkoj, talijanskoj), ali dosad nije bila zamijećena njezina raširenost na prostoru hrvatskoglagoljske pismenosti. Ovaj je članak zamišljen kao analiza sačuvanih hrvatskoglagoljskih potvrda Muke Isuskarstove i njima srodnih nabožnih tekstova u kojoj će se posebna pažnja posvetiti širemu komparativnome kontekstu. Usporedba hrvatskoglagoljske Muke Isuskarstove s talijanskim amuletom slična sadržaja koji je pronađen u Roccapelagu (Emilia-Romagna) pokazuje da je pojava Muke Isuskarstove na hrvatskoglagoljskome prostoru rezultat prekojadranskoga kulturalnoga transfera. Osim toga, u radu se pokazuje da hrvatski glagoljaši Muku Isuskarstovu nisu samo prepisivali u kodeksima nego su je doista upotrebljavali pri proizvodnji amuleta.

Body Traversed

This paper deals with the notion of non-knowledge through performative experience. It touches upon the thought process mechanism, the possibility of being outside language, the norm, and the meaning of such experience. The performance entitled Non-Human is used as illustration, which means that the study constitutes research in practice. It refers to the notion of zoe as the pure, unbounded life force and separates the importance of identity from the being and becoming. It examines the possibility of entering the prereflexive and expressing it, testing its capacity of communication. Is cogito the only way to identify ourselves as human?

Kinematop

U ovome se članku povezuju studije prostora, mobilnosti i infrastrukture kako bi se uspostavila nova prizma u kojoj se prelamaju pitanja i potencijalni odgovori o konstruiranju značenja kretanjem. Rad se temelji na istraživanju prometnica koje prolaze kroz Gorski kotar (Lujzinska cesta Karlovac – Rijeka i autocesta Zagreb – Rijeka) te njihovoj analizi u dijakronijskoj perspektivi i kroz etnografsko istraživanje, koje obuhvaća i istraživanje vožnjom prometnicama. Preplićući prometnu infrastrukturu (prometnice i pripadajući objekti), prijevozno sredstvo (automobili) i okoliš (krajolik) kojima prometnica/automobil prolazi te uvodeći mobilnost i otjelovljenost kao temeljna načela oblikovanja prostora kao i odnose koji u takvoj konstelaciji nastaju između ljudi, prometnica i okoliša u kretanju te ljudi međusobno tijekom putovanja, u radu uvodimo pojam kinematop kojim povezujemo prostore mobilnosti i prakse mobilnosti u stvaranju značenjskih mjesta kretanjem.

Dojenje kao društveni fenomen

U ovom se radu razmatra dojenje kao društveni i kulturni fenomen u razdoblju od početaka ljudske civilizacije do kraja osamnaestog stoljeća. Stari narodi bili su svjesni važnosti majčinog mlijeka, a majčinsko dojenje je bilo društvena norma, premda je među višim društvenim slojevima prevladavala tendencija da se dojenje prepusti dojiljama. Iako su liječnici zagovarali dojenje, upravo su društveni stavovi uvelike određivali praksu dojenja. Društveni centri moći, Crkva, a zatim znanstvena i moralistička elita direktno su utjecali na stavove prema dojenju i oblikovali ishod same prakse. U osamnaestom stoljeću dolazi do prevrata u društvenoj praksi dojenja dodjeljivanjem uloge dojilje majkama, a dojenje postaje majčinska moralna i građanska dužnost. Ovaj kratak povijesni pregled upućuje na društvenu konstruiranost fenomena dojenja, čija značenja uvijek treba razmatrati unutar specifičnog sociokulturnog i povijesnog konteksta.

Antropološka prolegomena i Filozofijski fragmenti “nulte godine”

U radu se analiziraju dodirne točke, teme zajedničke knjigama Dijalektika prosvjetiteljstva: filozofijski fragmenti Maxa Horkheimera i Theodora Adorna i Magični svijet: prolegomena jednoj priči magizma Ernesta De Martina. Upravo jer su objavljene u poratnom periodu, i to u razmaku od samo godine dana, 1947. odnosno 1948. godine, njih će, među ostalim publikacijama, talijanski povjesničar Carlo Ginzburg imenovati i smjestiti među knjige “nulte godine”. Iako se radi o filozofskom i antropološkom djelu, među njima postoje tematska preklapanja, no među njihovim autorima neće ni u budućim publikacijama doći do značajnijeg međusobnog uzimanja u obzir. Teme koje su im bliske, ali istovremeno i različito artikulirane jesu mit, magija, prosvjetiteljstvo i modernitet te se sadržajni paralelizam tih izrazito utjecajnih djela u ovome radu prepleće u jednu srodnu, ali ne odveć čvrsto povezanu cjelinu. Pored isticanja komplementarnosti rezultata do kojih su došli u teorijskim i empirijskim istraživanjima, u radu se uzima u obzir i publikacija Alfreda Sohn-Rethela koja im prethodi, te se smješta u suodnos s njihovim djelima.

Mohamed or Adam?

A name is one of the essential elements of identity. The choice of a name reflects personal as well as ethnic or religious identity. It is a reflection of individual preferences, cultural traditions and family ties, the social environment. These processes are also evident in a minority environment. The subject of interest of this study are strategies for granting names in Muslim families living in Slovakia. Our aim is to find out how and why parents choose names for their children. We will try to identify the role of individual feelings of parents as they are influenced by customary traditions of the countries from which the child’s parents come. We will be interested in the extent to which the fact that the partners live in Slovakia (mostly a Christian country with a minimal proportion of the Muslim population) contributes to the decision on the name, how it is determined by the existing public opinion about foreigners and Muslims. We present findings of a questionnaire survey with Muslims living in Slovakia or their partners. The participants were mainly people living in ethnically or religiously mixed partnerships, partly homogeneous partnerships or people who lived without a partner.